Menu
Mi u grafičkom dizajnu raspoznajemo dva metoda kreiranja grafike. Rasterski i vektorski. Vjerujem da su mnogi čuli i da bombarduju vas ovim informacijama, kao, nije u vektoru, mutno je jer je u rasteru ali da li stvarno znate i razliku i zašto je to tako?
Ok, krenimo redom, šta je to raster? Jednostavno rečeno, to je digitalna grafika koju vidimo na ekranima a nama najpoznatija su fotografije. Rasterska grafika je grafika koja se tvori od niza pixela, tačnije jedne mreže pixela, kao tabele sa čelijama u kojim svaka čelija sadržava neku informaciju, dakle u svakom tom kvadratiču se nalazi nešto. Fun! Konfuzno! Znam, ali biće to dobro! Pixelima smo se bavili u srednjoj školi, možda čak sada i u osnovnoj, a to je jedna mala jedinica kojom iskazujemo veličine i prikazujemo digitalnu grafiku na ekranima. Ti pixeli zbijeni jedan uz drugi, u jednu mrežu kreiraju digitalnu sliku koju mi vidimo ekranu.
Ako na ekranu vidimo sve bijelo, bez obzira što je to kompletna površina je bijela, to znači da se ta slika kreirala od jedne velike mreže bijelih pixela, najčešće 1920×1080 po širini i visini, pa kad to pomnožimo boom! 2 miliona pixela na ekranu, bez obzira koliki je ekran, ako podržava tu rezoluciju to možemo da vidimo. Što znači da je taj pixel promjenjiva vrijednost, odnosno promjenjive veličine i to ovisi o mnogo faktora.
Rasterska grafika je skoro sva grafika koju vidimo na ekranu, uvijek fotografije, digitalne sličice, jpeg, png formati, a može biti i tekst koji je utisnut u sliku. Već tekst koji se nalazi u PDF formatu, klikabilan i selekabilan ili na web stranicama ima karakter vektora. Ajmo sada konkretnije o raster, evo jednog primjera. Ovo fotografija koja bez obzira kako je nastala, pretvorena je u digitalnu grafiku, dakle pretvorena je u tu mrežu pixela. Na prvi pogled, mi tu mrežu ne vidimo, odnosno vidimo čistu fotku jabuka.
Ako budemo uporni pa uradimo veliki zoom odnosno povećanje te fotografije izvan njenih 100% vrijednosti, ta fotka će početi da prikazuje kao neke kockice, pa djeluje da postaje mutna ustvari mi počinjemo prepoznavati te pixele koji su kvadratnog oblika i oštrih rubova. Zbog toga, male slike, sa malim brojem pixela na svojoj površini se čine mutne, a onda za te slike kažemo da su lošeg kvaliteta.
E sada, svaki ovaj pixel u sebi sadrži i može da sadrži samo jednu informaciju, a to je hex kod jedne boje koji u sebi sadrži odnos tri različite boje a to su RGB (crvene zelene i plave) i taj kod, taj pixel pomaže ekranu da zna koju vrijednost boja i intenzitet treba da emituje da bismo mi na vidjeli tu tačkicu odnosno taj kvadratić i sve ostale kvadratiće te se tako i formira slika.
Zbog toga, pixeli odnosno rasterska grafika je super manipulativna. Informacije iz pixela možemo “obrisati” jer neki formati mogu prepoznati “prazan” pixel kako što su PNG format, pa imamo slike bez pozadine! Možemo zamijeniti boju, zamijeniti klaster pixela drugim klasterom itd. Dakle ovdje se radi o klasičnoj rasterskoj manipulaciji odnosno najprostije rečeno, uređenje fotografija gdje možemo mijenjati boju, dorađivati sjene, odsjaje, uklanjati nedostatke, kopirati dio preko drugog ili digitalno slikati odnosno crtati što u prevodu znači da mi doznačimo te boje odnosno te informacije svakom pixelu pojedinačano, te na kraju čak dodavati i tekst na tu grafiku.
I ovo su ujedno i prednosti rasterske grafike, vrlo lako je izmjeniti sadržaj pixela ili više njih, uređivati, modifikovati ali negativni aspekt jeste da ta grafika nije skalabila. Što znači, gubi na vrijednosti ako se povećava ili smanjuje. Ako jedna sličica trenutno zauzima 100×100 pixela, u 100% uvećanju mi ne vidimo te pixele i ona se čini čista. Ako ipak iz nekog razloga želimo povećati tu sličicu na 1000×1000 pixela, onda software u kojem to radimo mora prognozirati i razdijeliti svaki od ovih pixela 10 puta, dakle jedan onaj pixel od onih 100 pixela se treba podijeliti na njih 10. Samim tim software nekad i nije siguran šta treba da se nađe u svih tih 10, iako ruku na srce sve bolje to rade, slika može izgledati pomalo mutna. Ista je stvar sa smanjivanjem te slike, ako recimo smanjimo sa izvornih 1000×1000 na 100×100, možda na prvu i nećemo primjetiti neku veliku razliku, ali u ovom procesu program je morao sabiti 10pixela u 1, što znači da gubimo na detaljima koje vidimo na većoj slici koji su se nalazili u tih 10 pixela jer u jednom pixelu možemo imati samo jednu informaciju.
Ali, tu dolazimo do vektorske grafike.
Vektorska grafika onima koji nisu grafički dizajneri je ono baš naučna fantastika. Pogotovo kad kažemo da se vektorska grafika prikazuje u pixelima na ekranima 😀 pobuna! OK, šta je to vektorska grafika.
Vektorska grafika je matematički formulisana i preodređena grafika koja najveću ulogu ima da komunicira sa različitima mašinama za štampu. A šta to znači. U kontekstu kada imamo rastersku grafiku, mašine za štampu mogu samo prepoznati pixele odnosno tačku i tu boju otisnuti na papir na tom mjesto na papiru. Ukoliko ipak želimo da nešto sjećemo, da nešto graviramo, da nešto 3d printamo, mašine trebaju da imaju informacije kuda i kako to da rade, gdje se nalaze linije a gdje tačke u koordinatnom sistemu te matematičku funkciju linije koja ih spaja te tačke.
Ok, ovo se onako poprilično apstaraktno ali stick with me, this story is getting better. Dakle vektor je jedna linija sa namanje dvije tačke koje se nalaze u koordinatnom sistemu i svaka od tih tačaka ima svoje informacije. Znate ono koordinata xy za tačku A, te pravolinijski povezana sa tačkm B koja ima svoje koordiante. Ukoliko ipak dodamo još jednu tačku ovu igri već sada možemo kreirati vektorski oblik, odnosno objekat. Sve tačke su povezane pravim linijama i sve tačke imaju svoje koordinate.
Ovaj vektorski oblik se sada sastoji od tri tačke, tri linije i ispune koja nam daje boju. I u ovom kontekstu, linije mogu imati svoju definiciju odnosno teksturu, neke teksture nisu vidljive i prepoznate od strane mašina, a ispuna do samo nedavno je mogla biti jedne boje, sada već može biti i gradacija boja, stim da treba obratiti pažnju da ne mogu sve tehnologije da štampaju gradaciju ukoliko se radi o vektoru, pogotovo ako radimo cut folija gdje postavljena boja ne igra skoro nikakvu ulogu jer mašina prepoznaje samo vanjsku liniju.
Ok, ovo se onako poprilično apstaraktno ali stick with me, this story is getting better. Dakle vektor je jedna linija sa namanje dvije tačke koje se nalaze u koordinatnom sistemu i svaka od tih tačaka ima svoje informacije. Znate ono koordinata xy za tačku A, te pravolinijski povezana sa tačkm B koja ima svoje koordiante.
Ukoliko ipak dodamo još jednu tačku ovu igri već sada možemo kreirati vektorski oblik, odnosno objekat. Sve tačke su povezane pravim linijama i sve tačke imaju svoje koordinate. Ovaj vektorski oblik se sada sastoji od tri tačke, tri linije i ispune koja nam daje boju. I u ovom kontekstu, linije mogu imati svoju definiciju odnosno teksturu, neke teksture nisu vidljive i prepoznate od strane mašina, a ispuna do samo nedavno je mogla biti jedne boje, sada već može biti i gradacija boja, stim da treba obratiti pažnju da ne mogu sve tehnologije da štampaju gradaciju ukoliko se radi o vektoru, pogotovo ako radimo cut foliju gdje postavljena boja ne igra skoro nikakvu ulogu jer mašina prepoznaje samo vanjsku liniju a boja se definiše bojom folije koja se siječe.
Što znači mi već nekoliko puta spominjemo štampu u kontekstu vektora i da to je možda i najosnovnija primjena, međutim, vektor se sve više koristi i digitalno radi svoje specifičnosti odnosno skalabilnosti. A šta to znači. Obzirom da je onaj objekat kreiran tako što su mu zadane koordinate tačaka, samo promjenom vrijednosti tih koordinata, taj oblik se povećava a linija koja ih spaja i ispuna koja daje boju se samo prilagodi novim vrijednostima.
Dakle u onim funkcijama, znate ono iz matematike f(xy), mi samo mijenjamo xy vrijednosti a ostalo se prilagođava samo. Zahvaljujući programima mi to radimo i da ne moramo znati kako to funkcioniše i super nam to ide. Što znači ova vrsta grafike je namjenjena da je koristimo u kontekstu elemenata koji se štampaju, logoa, teksta, pripreme za cut ili rezbarenje i ono što je jako važno jeste da vektorsku grafiku vrlo jednostavno možemo rasterizirati odnosno pretvoriti u raster i ona gubi svoje pecifičnosti skaliranja a i samog uređivanja a rastersku garfiku je jako teško pretvoriti u vektor pa čak i ako se pretvori, nije od posebne koristi.
DESIGN BETTER ACADEMY
BIROSERVIS d.o.o. Tuzla
info@designbetter.academy
+387 61 875 764